Oprema

Ukratko o opremi:

?to vam je potrebno od opreme za spajanje na WLAN ?

Kao prvo, kartica (PCI, USB) ili AP ure?aj. Kartica predstavlja jeftinije rje?enje, te ukoliko ste vi client koji se spaja na AP (Access Point), to je najoptimalnije rje?enje. Danas na tr?i?tu ima vi?e modela WLAN kartica. Tako razlikujemo kartice bazirane na RALINK 2500 (Canyon WF-511, ASUS itd..) ?ipu, te druge, na Texas Instruments ?ipu (D-Link). Razlika je u tome ?to su RaLinkove katice do 10% sporije od onih baziranih na Texovom ?ipu, ali ne rade komplikacije prilikom instalacije, te pru?aju solidne performanse.

Dalje, potrebna vam ja antena. Ako se spajate na udaljenosti do 50 m, u ve?ini slu?ajeva, dosta ?e vam biti i one tvorni?ke antene, dobivene s WLAN ure?ajem. No, ukoliko planirate spajanje na ve?e udaljenosti, potrebno je nabaviti odgovaraju?u antenu (kantenu, omicu...itd..)..

Potrebam vam je dobar kabel, koji ?e mo?i kvalitetno i bez ve?eg gubitka prenositi podatke.

I na kraju, software. MS Windows XP ima u sebi ugra?en mehanizam za prepoznavanje be?i?ne mre?e i automatski se na temelju utvr?enih postavki, spaja na mre?u.

Mo?da jedna od najbitnijih stavaka je cijena opreme, koja se kre?e od oko 600-2000 kn ovisno o tome, kakvu infrastrukturu ?elite postaviti.

Ako ?elite biti klijent koji se spaja na AP, trebat ?ete jednokratno izdvojiti do 700 kn ( cijena kartice oko 350 kn, kabel i antena oko 300-400 kn ), a ukoliko ?elite postaviti pristupnu to?ku potrebna vam je antena (cijene se kre?u oko 700-800 kn) i AP ure?aj (cijene se kre?u od 500-800 kn) te kabel za antenu (oko 300-400 kn LMR).. Ima svakojakih kombinacija, pa tko voli, nek izvoli.

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, uputite ih na e-mail.

Ure?aji za WLAN mre?e

Osnovna oprema koja se koristi kod bežičnog LAN-a jesu Access Point (Pristupna točka) i kartica za klijenta PCI ili PCMCIA odnosno za stolno ili prijenosno računalo.

1. Wireless routeri

Važan dio opreme samo kod postavljanja velikih LAN/WAN mreža. Morate biti sigurni da sadrži sve potrebne elemente za potrebe vašeg mrežnog projekta, dobar chipset, i naravno - dobre specifikacije. Do 2000 kn moralo bi biti dovoljno za dobar router, osim ako ne kupujete “sofisticiranu” tehniku kao Lucent/Orinocco ili Cisco, odnosno kombinirane a/b, a/b/g uređaje koji su malo skuplji. Svaki proizvođač WLAN opreme većinom radi i routere, i manje vise svi su slični. Većina su NAT routeri sa 4 LAN porta i integriranim AP uređajem. Dakle, uređaj će osim kao NAT router, raditi i kao pristupna točka. Međutim rijetko postoje i samo routeri, bez AP funkcije. Osobno, preferiram Dlink ili Trendnet uređaje koji su dokazano dobri u praksi. Isto tako, preporučamo kupovinu uređaja sa imenom, no najvažnije je posavjetovati se s članovima mreže prije kupovine opreme. Jedan od najboljih uređaja te vrste je Linksys WRT54Gs, prikazan na slici, kojeg i naša udruga koristi.

2. Pristupne točke (Access Point, AP)

Simbolički prikazano radi kao bežični hub. Dakle na njega se spajaju bežični klijenti, radi kao repeater za povećanje dometa ili kao bridge za spajanje dva segmenta mreže. Korisna stvar je da neki modeli mogu raditi i u klijent modu što znači da uređ‘aj možete staviti na krov, povući do njega samo UTP kabel, struju i zakačiti antenu. Bez potrebe za skupim kablovima i konektorima.

Za veće mreže preporučamo kupovinu istog proizvođača kao i routera, jer neki proizvođači imaju probleme sa kompatibilnošću, što se poglavito odnosi na chipsete u uređajima.

Sad se vjerojatno pitate što su uopće modovi i kako rade, pa ukratko: AP mode uređaj radi kao pristupna točka, znaci prima bežične klijente. Uz to, na LAN port mogu biti spojena i druga računala preko huba (preporučamo switch). Brzine na 22mbps izmedju LAN i WAN usera su oko 800 kB/s, dok sa WAN na WAN usera to opada za 1/2 - dakle 400 kB/s. Brigde mode uređaj radi kao most između dviju mreža.

Predviđen je za spajanje dviju fizički odvojenih LAN mreža, do 64 računala (IP adresa) po uređaju. Uređaj ne prima WAN klijente, a brzina se kreće od 600 - 800 kB/s. Client mode uređaj "glumi" bežičnu mrežnu karticu. Spaja se na pristupnu točku i prilagođava brzinu brzini AP-a na koji se spaja i uvjetima konekcije. Brzine su ekvivalentne bežičnim mrežnim karticama sa iste lokacije (400 kB/s od WAN, 800 kB/s od LAN klijenata). Bez dodatnog routera uređaj prima samo jednog klijenta na LAN port, ne prima WAN klijente. Repeater mode uređaj radi kao pristupna točka, s time da ponavlja signal druge pristupne točke.

Uvjet je da se dvije omni antene međusobno vide i veza je ostvariva. LAN port kao klijent ne radi, dok su WAN rezultati poražavajući... klijenti spojeni na AP repeater mode imaju istu brzinu, dok se veza između AP-a i APa u repeater modeu spušta na 100-250 kb/s (22mbit).

3. Bežične mrežne kartice (NIC, PCI card)

Bežični NIC (Network interface card), sam naziv govori za sebe. Postoje PCMCIA kartice i PCI adapteri za iste, tako da je moguće PCMCIA karticu vaditi pa time postoji kombinirana upotreba desktop-laptop. Kartica ima raznih modela i proizvođača. Najvjerojatnije će vam trebati za priključenje eksterne antene (na krovu) kabel, N konektori i pigtail. “Pigtail” je kabel koji mali RSMA (obično) konektor na strani gdje se spaja na karticu i N konektor koji se nalazi na antenama i koji se koristi kod LMR400 odnosno RG213 kabela. Postoji i novi konektor - RSMA za potonje kabele. Preporučamo kupovinu navedenog konektora cime štedite na gubicima konektora (otprilike oko 2 dB po konektoru). Na slici vidimo karticu baziranu na Ralink RT2500 čipu, koju se pokazao odlično rješenje za našu mrežu.

4. PCMCIA kartice

Kartice koje se koriste na laptopima i drugim mobilnim uređajima koji imaju PCMCIA slot. Postoje za sada 3 arhitekture Prism 1, Prism 2 i ACX100. Gotovo sve kartice su PCMCIA Type 2, većina 32-bitna pa obratite pozornost prije kupovine. Na PCMCIA karticu vjerojatno ćete htjeti priključiti antenu. Većina nema tu mogućnost osim Orinocco Gold/Silver kartice. Nešto je skuplja, kao i pigtail za nju, ali imate rješenje sa garancijom. Alternativa je kupovina Dlink/Trendnet kartice i jednostavna ugradnja vanjskog konektora. U praksi, morale bi biti jeftinije u odnosu na PCI kartice jer je baza PCI kartice, pa čak i AP-a upravo jedna PCMCIA kartica. Na slici vidimo D-Link DWL650 PCMCIA karticu. Odlično rješenje za sve koji žele besprijekornu wlan mrežu.

5. USB adapteri

Bežični mrežni adapteri koji se spajaju na USB port računala. Prvo ćemo o dobrim stranama. Naime, samim time sto koriste USB port adapteri rasterećuju procesor od bilo kakvih radnji (sto nije slučaj kod PCI i PCMCIA kartica, iako je to zanemarivo malo - oko 3%), i produžnim USB kablovima do 15m postaju mobilniji. Loše strane su ipak prevladavajuće. Naime, većina USB adaptera konstruirana je i radi samo na USB 1.1 interfaceu koji ima propusnost od oko 550 kB/sec. Isto tako, većina USB adaptera radi na 11 Mbps, gdje ćete postići maksimalnih 600 kB/sec. Dakle, malo logike i vidimo da tu nastaje prvo usko grlo. Uza sve navedeno, spomenut ćemo i da ne postoji USB adapter sa priključkom za eksternu antenu. Dakako, priključivanje vanjske antene je moguć, ali težak i često neefektan proces koji ćete teško moći sami obaviti. Dakle ne preporučamo kupovinu USB adaptera za upotrebu u wireless communityu, ili za spajanja na većim daljinama, odnosno kod potrebe za sto većim protokom podataka.

Antene za WLAN mre?e

Antene možete kupiti ili napraviti sami. Antena uvelike ovisi o primopredaji signala, a može pojačati signal i povećati domet. Najčešće korištene su parabolične antene koje stoje od 800 do 1500 kn, ovisno o pojačanju. U samogradnji za bliže klijente preporučam jednostavnu bazooka kantenu (maksimalno teoretsko pojačanje 8 dBi), a za daljnje biquad sa paraboličnim sat tanjurom (prema pretpostavkama pojačanja iznose od 16 do 24 dBi). Često se zna dogoditi da sat tanjuri postižu bolje rezultate od komercijalnih paraboličnih antena, no uz izuzetno preciznu gradnju. Okušajte se i sami, prije kupovine nemate sto izgubiti osim vremena i nešto malo materijala. Postoje i drugi tipovi antena poput Yagi antena (riblja kost), Panel antena te inteligentnih Sector antena koje odskaču i kvalitetom i cijenom. Na slici vidimo paraboličnu antenu pojačanja 19dBi

Želite li povećati domet svojih uređaja, potrebne su Vam vanjske antene. Domet uređaja sa ugrađenim antenama iznosi 100 metara u zatvorenim, odnosno 300 metara u otvorenim prostorijama. Priključivanjem adekvatnih dovoljno jakih i usmjerenih antena, možemo postići vezu na nekoliko desetaka kilometara.

U infrastrukturalnoj bežičnoj mreži na pristupnu točku stavljamo omnidirekcionalnu antenu koja pokriva 360 stupnjeva, dok klijenti koriste usmjerene antene. Slika prikazuje usmjerenu antenu.

Slike ostalih antena:

Redom: sektor antena, omnica(omnidirekcionalna) i yagi antena

Kablovi za WLAN mre?e

Kod korisnika (klijenata), udaljenijih od pristupne točke, kritičan odabir može biti upravo kabel. Postoje tri vrste često korištenih kabela; mrežni koax RG58 kabel, RG213/214 i LMR-400.

Razlike u gubicima su ogromne. Naša preporuka iz iskustva je: do 5 metara možete koristiti RG58 kabel, do 15 RG213/214, do 30 LMR-400, a preko toga... dižite AP na krov. Evo i usporedbe radi, podaci gubitaka čistog kabela na 100 metara:

Na ove vrijednosti uzmite u obzir i broj konektora koji postoji na kablovima, a gubitak po konektoru (ovisno o kvaliteti) iznosi 1.5-2 dB uz pravilno krimpani konektor. Preporučam vam TimesTelecom konektore sa pozlaćenim kontaktima, koji prema nekim testovima imaju gubitak od samo 1 dB. U praksi vrijedi ona stara, bolje ćete platiti više. Uštedom na kablovima i konektoru, “štedite” i na kvaliteti odnosno brzini veze.